„Poslije laserske epilacije ima više dlaka.“ Da li je to uopšte moguće?

Postoji pitanje zbog kojeg terapeut obično zastane na trenutak: „Došla sam da smanjim dlake, a sada mi izgleda kao da ih ima još više. Da li je laser pogoršao stanje?“

Najlakši odgovor je: „Samo vam se čini.“ Najopasniji je: „Nije ništa, uradićemo još nekoliko tretmana i sve će proći.“

Oba odgovora dolaze prerano.

Ponekad dlaka zaista samo izgleda uočljivije. Nekad osoba poredi kožu u potpuno različitim fazama. Postoje, međutim, i rijetki slučajevi u kojima se rast stvarno pojača, naročito na licu i vratu.

Nema potrebe raspravljati sa klijentom o onome što vidi. Prvo treba utvrditi šta se tačno promijenilo.

Šta zapravo znači „ima ih više“?

Ista rečenica može opisivati nekoliko sasvim različitih situacija.

Jedna osoba misli na broj dlaka. Druga primjećuje da su postale grublje. Treća je ranije pincetom uklanjala nekoliko dlačica jednom sedmično, a sada brije cijelu zonu svaka dva dana. Kod četvrte su se tamne dlake pojavile tamo gdje je ranije postojao samo svijetli paperjasti rast.

Sve to zvuči kao „ima više dlaka“, ali ne traži isti odgovor.

Zato su prva pitanja vrlo jednostavna. Gdje se promjena vidi? Unutar tretirane zone ili uz njenu granicu? Da li je dlaka postala tamnija, deblja ili duža? Da li ih zaista ima više ili ih osoba sada češće uklanja? Koji način uklanjanja je koristila prije kursa?

To nije ispitivanje klijenta. Tako nejasna, ali važna briga postaje nešto što možemo pošteno da uporedimo.

Brijanje može potpuno promijeniti utisak

Mnogi klijenti počnu redovno da briju zonu tek kada krenu na lasersku epilaciju. Ranije su možda koristili vosak ili čupali pojedinačne dlačice. Navikli su na periode glatke kože i rijetko su gledali kratko izrastanje.

Brijač presiječe dlaku na površini kože. Prirodni vrh dlake je tanak, dok obrijana dlaka izlazi sa ravnim, tupim krajem. Zbog toga neko vrijeme djeluje grublje pod prstima, tamnije i deblje.

Brijanje ne stvara nove folikule, ne ubrzava biološki rast i ne mijenja stvarnu debljinu dlake. Mijenja izgled njenog vidljivog kraja.

To se posebno primjećuje na bradi i iznad usne. Dok je osoba čupala nekoliko dlaka pincetom, zona je dugo izgledala glatko. Poslije prelaska na brijanje vide se kratke tamne tačke i osjeća se strnište. Utisak može biti lošiji iako se broj dlaka nije povećao.

Ipak, ni rečenica „to je samo od brijanja“ nije dovoljna. Brijanje je jedno moguće objašnjenje koje treba provjeriti, a ne unaprijed donesen zaključak.

Dlake ne prate kalendar termina

Folikuli u istoj zoni nijesu svi u istoj fazi. Neke dlake aktivno rastu, neke miruju, a neke još nijesu postale vidljive na površini kože.

Laser najbolje djeluje na odgovarajuću pigmentovanu dlaku u aktivnoj fazi rasta. Zato jedan tretman ne može jednako obuhvatiti svaki folikul i zato je obično potrebno više dolazaka. Tretirane dlake takođe mogu ostati vidljive neko vrijeme prije nego što postepeno izađu iz kože.

Zbog toga rast ponekad izgleda kao da dolazi u talasima. Jedne sedmice zona je skoro čista. Kasnije se pojavi druga grupa i klijent ima osjećaj da se sve vratilo odjednom. Laser nije „probudio uspavane korijene“. Osoba vidi drugi dio ciklusa koji prirodno nije usklađen.

Vrijeme fotografisanja lako zavara. Fotografija pet dana poslije jednog tretmana i fotografija tri sedmice poslije drugog ne prikazuju isto stanje. Isto važi kada je jedna slika napravljena odmah nakon brijanja, a druga poslije nekoliko dana rasta.

Poslije prvog tretmana smanjenje je djelimično, ne potpuno. Jedna fotografija, snimljena u nezgodnom trenutku, ne može dokazati ni uspjeh ni pogoršanje.

Kada počne kurs, zonu gledamo drugim očima

Prije kursa osoba možda gotovo nikada nije posmatrala pazuhe ili noge pod jakim svjetlom. Kada uloži vrijeme, novac i očekivanje u tretmane, počinje svakodnevno da provjerava kožu.

To je sasvim razumljivo. Kada čekamo promjenu, detalji postaju važniji.

Rast takođe može postati neujednačen. Tri tamne dlake pored glatkog dijela kože često privuku više pažnje nego deset ravnomjerno raspoređenih. Kontrast je stvaran, ali sam po sebi ne govori da je broj dlaka porastao.

Zato su početne fotografije vrijedne. To nijesu reklamne slike sa uljepšanim svjetlom. To je radna evidencija napravljena uz saglasnost, iz istog ugla, sa razumne udaljenosti i uz jasno označenu granicu zone.

Bez takve osnove današnja koža se poredi sa sjećanjem na kožu koja je možda upravo bila depilirana voskom ili pincetom. Sjećanje nije naročito precizan mjerni instrument.

Ponekad je pojačan rast stvaran

Sada dolazimo do neprijatnog, ali važnog dijela. Poslije laserskih i IPL tretmana opisan je rijedak neželjeni efekat koji se zove paradoksalna hipertrihoza. Jednostavno rečeno, dlaka u tretiranoj zoni ili oko nje postane brojnija, tamnija ili grublja nego prije.

Lice i vrat zahtijevaju posebnu pažnju. Sistematski pregled koji je obuhvatio 9.733 pacijenta dao je objedinjenu procjenu učestalosti od oko tri odsto, ali su se rezultati istraživanja mnogo razlikovali. To ne znači da je lični rizik svakog klijenta tačno tri odsto. Pouzdanije zapažanje bilo je vezano za mjesto: prijavljeni slučajevi bili su snažno koncentrisani na lice i vrat, dok su drugdje bili znatno rjeđi.

Mehanizam nije potpuno razjašnjen. Lako je svu krivicu pripisati slaboj postavci, jednom uređaju ili jednoj grešci operatera, ali dokazi ne podržavaju tako uredno objašnjenje za svaki slučaj. Značaj mogu imati regija, svojstva dlake, hormonski uticaji, uređaj i način izvođenja tretmana.

Sumnja postaje ozbiljnija kada se dlake pojave van stare granice, kada tanke dlake postanu očigledno tamnije ili grublje i kada se promjena nastavlja iz tretmana u tretman u uporedivim uslovima.

Ni tada jedna fotografija nije dijagnoza. Ona je razlog da prestanemo da nagađamo i ponovo procijenimo situaciju.

Dobra provjera počinje redosljedom događaja

Zamislimo da klijentkinja poslije drugog tretmana pošalje fotografiju brade. Prvi zadatak terapeuta nije da brani uređaj ili objašnjava kako su drugi klijenti zadovoljni. Pitanje se odnosi na ovu zonu, u ovom trenutku.

Koristan odgovor može da zvuči ovako:

„Vidim zašto vas ovo brine. Na osnovu jedne fotografije ne možemo znati da li dlaka zaista ima više ili sada izgleda drugačije zbog brijanja i trenutka izrastanja. Provjerićemo kada ste brijali zonu, kada ste prvi put primijetili promjenu i gdje je bila početna granica tretmana. Tek onda ćemo odlučiti o sljedećem koraku.“

Nakon toga se vraćamo početnim fotografijama i mapi zone. Da li su te dlake postojale ranije? Da li je taj dio bio tretiran? Jesu li slike napravljene nakon sličnog broja dana od brijanja? Da li je klijent prešao sa čupanja na brijanje? Da li je bilo relevantnih promjena zdravlja ili terapije?

Svjetlo mijenja sliku više nego što očekujemo. Brada fotografisana pored prozora i ista brada pod plafonskom lampom mogu izgledati kao dvije različite gustine. Važni su i udaljenost kamere, ugao, automatsko izoštravanje i dužina dlake.

Ako početna fotografija nije upotrebljiva, to treba reći. „Nemamo uporedivu sliku, pa danas ne možemo dokazati ni povećanje ni smanjenje. Napravićemo dobru početnu evidenciju sada i pratiti je.“ Poštena neizvjesnost je stručnija od izmišljene preciznosti.

Dok slika ne postane jasnija, ne treba širiti zonu, dodavati neplanirani prolaz ili mijenjati parametre po osjećaju. Nastavak tretmana može biti jedna od mogućnosti poslije kvalifikovane procjene, ali nije automatski lijek za neobjašnjenu promjenu.

Kada pitanje izlazi iz okvira salona

Laserska epilacija djeluje na odgovarajuću dlaku. Ne postavlja dijagnozu i ne liječi uzrok novog rasta.

Ako se grube dlake brzo pojavljuju i na netretiranim djelovima tijela, ili promjenu prate nepravilan ciklus, izražene akne, prorjeđivanje kose, promjena glasa ili drugi novi simptomi, potrebna je medicinska procjena. Dermatolog, ginekolog ili endokrinolog može ispitati uzroke koji nijesu u nadležnosti terapeuta.

Terapeut ne treba da dijagnostikuje sindrom policističnih jajnika na osnovu fotografije, predlaže spisak hormonskih analiza ili savjetuje prekid terapije. Njegov posao je da zabilježi promjenu, objasni zašto je potrebna procjena i zaustavi odluku za koju tim nema dovoljno podataka.

Stručnost nije brz odgovor

U mnogim slučajevima utisak da ima više dlaka može se objasniti brijanjem, trenutkom poređenja, kontrastom ili lošom početnom fotografijom. Ponekad se rast zaista promijenio i kurs treba ponovo razmotriti.

Dobar terapeut ne mora za trideset sekundi da zna uzrok. Mora da izbjegne omalovažavanje klijenta, prodaju novog tretmana kao gotovog rješenja i skrivanje neizvjesnosti iza stručnih izraza.

Korisno obećanje je manje i poštenije: uporedićemo kako treba, reći šta podaci pokazuju, priznati šta ne mogu da pokažu i izabrati sljedeći korak bez rada na autopilotu.