Roditelj u kabinetu: podrška, privatnost i pravo na prekid

Prisustvo roditelja može umiriti adolescenta. Može mu i znatno otežati da kaže: „Ne želim ovo“, naročito kada je roditelj zakazao kurs, platio ga i očekuje određeni rezultat.

To ne znači da je roditelj problem. Znači da tim treba da dogovori njegovu ulogu prije presvlačenja i pripreme uređaja.

Ovaj tekst počinje nakon što je studio već provjerio ko prema lokalnim pravilima može dati dozvolu. Dozvola odraslog i sopstvena volja mlade osobe obrađene su u posebnom tekstu o tretmanu maloljetnika. Ovdje je pitanje uže: ko treba da bude u prostoriji, šta je njegova uloga i šta se dešava kada adolescent i roditelj žele različite stvari?

Dogovorite ulogu roditelja prije ulaska

Prvo pitajte mladog klijenta šta bi mu olakšalo konsultaciju. Možda želi roditelja uz sebe tokom objašnjenja, van prostorije tokom dijela procjene ili ponovo prisutnog prije potvrde plana. Izbor se može promijeniti kada razgovor pređe sa opšte konsultacije na intimnu regiju.

Ne tražite od adolescenta da taj izbor brani pred roditeljem. Kratak razgovor nasamo treba da bude dio odobrenog postupka za sve mlade klijente, a ne znak da nešto nije u redu. Praktičar može reći:

Sa svakim mladim klijentom dio konsultacije razgovaram direktno. Poslije možemo ponovo pozvati roditelja i zajedno proći kroz plan.

I roditelju objasnite isti redosljed bez predstavljanja njegove uloge kao smetnje. On i dalje dobija informacije koje traže lokalna pravila saglasnosti i proces studija. Privatni dio daje mladoj osobi prostor da pita o bolu, granicama tijela, fotografijama, rastu dlaka ili pritisku o kojem ne želi da govori pred drugima.

Prije tretmana dogovorite praktične stvari:

• ostaje li roditelj tokom presvlačenja, pozicioniranja i procedure;
• gdje će sjedjeti i šta može da vidi;
• da li su fotografije potrebne i ko je prisutan tokom snimanja;
• kako će mladi klijent napraviti pauzu ili zaustaviti proceduru;
• kako će praktičar vratiti pitanje adolescentu ako roditelj odgovori umjesto njega.

Korisna uloga roditelja može biti jednostavna: da sluša, pomogne da se pitanje ne zaboravi i podrži već donesenu odluku. Ne mora pažljivo da prati tretman niti da podstiče klijenta da istrpi osjećaj, osim ako mlada osoba sama traži takvu pomoć.

Govorite adolescentu, ne o njemu. Ako roditelj prvi odgovori, mirno vratite pitanje: „Hvala. Želim da čujem i kako se ovo vama čini.“ Jedno preusmjeravanje je često dovoljno. Ako se ponavlja i mišljenje mlade osobe ostaje nejasno, konsultacija se pauzira.

Kada podrška postane pritisak

Pritisak nije uvijek glasan. Može zvučati kao: „Prošle sedmice si ovo htio“, „Već smo platili“ ili „Završi bar ovu zonu“. Mladi klijent može utihnuti, pogledati roditelja prije svakog odgovora ili pristati dok se istovremeno povlači iz položaja.

Praktičar ne treba da tumači porodični odnos. Treba da reaguje na ono što se sada dešava. Zaustavlja pripremu, vraća privatnost i direktno pita želi li mlada osoba da nastavi danas.

Može reći:

Ovdje možemo da stanemo. Termin ne mora da se nastavi samo zato što je zakazan. Moram da znam da danas želite proceduru i da vam dogovorena zona i dalje odgovara.

Ako adolescent kaže ne, povuče se iz položaja ili upotrijebi signal za prekid, tretman staje. Roditelj ne može poništiti taj prekid. Tim zatim prati lokalni postupak za bilježenje odluke, odvojeni razgovor o plaćenoj usluzi i moguću kasniju konsultaciju.

Ako roditelj negoduje, ne pretvarajte tijelo mlade osobe u temu rasprave pred njom. Objasnite granicu običnim riječima: dozvola odraslog ne uklanja pravo klijenta da stane. Novac i raspored rješavaju se odvojeno od odluke o proceduri.

Ponekad neslaganje nije oko cijelog termina. Adolescent prihvata jednu zonu, ali ne drugu, ne želi fotografije, traži drugi položaj ili želi da roditelj izađe tokom procedure. Svaku promijenjenu granicu ponovo potvrdite; rezervisan paket nije dozvola za sve što je u njemu navedeno.

Zapis treba da bude kratak i činjeničan: ko je bio prisutan, šta je dogovoreno, kako je mladi klijent saopštio izbor, da li se plan promijenio i šta je tim uradio. Oznake poput „težak roditelj“ i nagađanje porodičnih motiva ne pripadaju kartonu.

Roditelj može biti odlična podrška kada svi razumiju njegovu ulogu. Najsigurnija prostorija nije ona u kojoj odrasli uvijek ima posljednju riječ. To je prostorija u kojoj mladi klijent može da govori, promijeni odluku i stane bez prethodnog dobijanja rasprave.