Očekivana reakcija ili upozorenje: kako odgovoriti bez dijagnoze

„Da li je ovo normalno?“ rijetko znači samo „Šta je ovo?“

Klijent obično želi da zna i šta sada da uradi. Da li da nastavi dogovorenu njegu, razgovara sa praktičarem, dođe na pregled ili potraži medicinsku pomoć?

Poruka možda nema dovoljno podataka za naziv promjene na koži. Ipak može sadržati dovoljno da se izabere bezbjedniji naredni korak. To je koristan posao razgovora.

Počnite od onoga što se promijenilo

Riječi poput „opekotina“, „alergija“ i „normalno crvenilo“ već su tumačenja. Sačuvajte riječ klijenta u zapisu, a zatim pitajte za opažanja iza nje.

Kada je promjena počela? Gdje se nalazi? Da li je unutar tretirane mape ili izvan nje? Da li blijedi, miruje ili se širi? Šta klijent osjeća? Da li ometa san, odjeću, kretanje ili uobičajene aktivnosti?

Redosljed je važniji od savršenog pridjeva. „Crveno je od termina“ i dalje je neodređeno. „Male crvene tačke pojavile su se odmah oko tretiranih dlaka i blijede“ daje praktičaru jedan obrazac za pregled. „Neprekidna bolna površina pojavila se ujutro i raste“ daje drugi. Koordinator ne mora da im daje naziv.

Pitajte šta se dešavalo između termina i poruke samo da dopunite vrijeme: proizvodi, toplota, trenje, vježbanje, brijanje, češanje, sunce, promjena lijeka i drugo što traži odobreni proces studija. To nije potraga za krivicom.

Fotografije mogu dodati kontekst kada klijent pristane i postoji zaštićen kanal. Širi kadar pokazuje mjesto, bliži površinu. Nijedan ne pokazuje temperaturu, osjećaj, dubinu ni opšte stanje. Obrada telefona i osvjetljenje mogu promijeniti boju, naročito kada se porede različiti tonovi kože i prostorije.

Ako klijent ne može ili ne želi da pošalje sliku, koristite drugi odgovarajući put. Prijava nije manje stvarna zato što se ne može fotografisati.

Stavite prijavu pored kartona tretmana

Otvorite individualni karton umjesto poređenja sa opštom internet slikom „normalnog“. Provjerite tačnu zonu, uređaj i ručicu, stvarno korišćena odobrena podešavanja, hlađenje, neposredni odgovor, bilješke o osjećaju, proizvode, savjete i plan praćenja.

Zatim postavite usko pitanje: da li sadašnji opis prati odgovor koji je uočen i objašnjen, ili se nešto promijenilo?

Karton može podržati mirnu rečenicu: „Malo folikularno crvenilo koje opisujete slično je odgovoru zabilježenom na terminu i mijenja se u smjeru o kojem smo razgovarali.“ I tada treba reći koja bi promjena tražila novi kontakt.

Nepotpun karton smanjuje sigurnost zaključka. Podatak o uređaju koji nedostaje, nejasna zona ili prazna bilješka o neposrednom odgovoru ne popravljaju se odlučnijom porukom. Recite da praktičar treba da pregleda podatke ili vidi zonu, a problem zapisa ispravite odvojeno.

Nemojte isti broj sati ili dana koristiti kao dokaz da je odgovor bezopasan. Vrijeme ima smisla uz smjer, površinu, osjećaj, funkciju i ukupnu prijavu. Ni vidljiva reakcija sama ne dokazuje povredu. Poređenje služi izboru puta, ne pobjedi u raspravi o nazivu.

Odgovorite kroz tri poštena dijela

Kratka poruka može uraditi tri stvari.

Prvo ponovite činjenice koje ste razumjeli:

Promjenu ste prvi put primijetili jutros. Nalazi se na spoljašnjoj strani lijeve potkoljenice, a osjetljiva površina je veća nego u prvoj poruci.

Zatim navedite granicu:

Poruka i fotografija nijesu dovoljne da pouzdano odredimo uzrok ili ozbiljnost.

Na kraju dajte sljedeći korak i vlasnika:

Vašu poruku i karton poslala sam praktičaru na pregled. Javićemo se ovim kanalom do navedenog vremena. Ako se dok čekate pojavi hitna promjena iz vaših uputstava, koristite lokalni medicinski put naveden u njima.

Tačno odredište i vrijeme dolaze iz odobrenog lokalnog procesa. Ne obećavajte poziv koji niko nije preuzeo niti navodite broj hitne službe po sjećanju.

Recepcija ne treba da kaže „Izgleda kao opekotina“, ali ni da odbaci prijavu sa „To je potpuno normalno“. Može sačuvati izvorni opis, kada je prikladno ponoviti već odobrenu njegu za tog klijenta i predati praktičaru pitanje koje traži tumačenje.

Ne dodajte novu kremu, lijek ili kućni postupak da biste zatvorili neizvjesnost. Ako situacija više ne odgovara rutinskom planu, ni stara uputstva možda nijesu dovoljna. Prvo se mijenja put, ne savjet.

Prepoznajte kada je dopisivanje završilo svoj posao

Nekim prijavama treba bogatiji kanal: razgovor sa praktičarem, pregled u studiju ili medicinska pomoć prema lokalnom procesu. Izađite iz rutinskog dopisivanja kada se obrazac pogoršava, funkcija mijenja, zona se ne može procijeniti na daljinu, ključni podaci nedostaju ili se pojavi hitni okidač iz odobrenog protokola.

Tada nove fotografije mogu odložiti radnju. Dajte jedan jasan put i potvrdite da je klijent primio poruku. Posebna hitna procedura tima treba da odredi ko pokreće taj put, kako radi van radnog vremena i šta se bilježi.

Dokumentujte predaju bez prepravljanja riječi klijenta: vrijeme, zonu, obim, osjećaj, uticaj na funkciju, važne kućne radnje, fotografije i saglasnost, poređenje sa kartonom, obaviještene osobe, date informacije i ishod praćenja. „Klijent uznemiren, umiren“ ne čuva skoro ništa od toga.

Najkorisnija poruka nije ona koja zvuči najsigurnije. Ona pokazuje šta je tim razumio, gdje završavaju podaci na daljinu i ko preuzima sljedeći korak.